Претражи овај блог

Приказивање постова са ознаком Žan Filip Ramo. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Žan Filip Ramo. Прикажи све постове

среда, 26. јун 2019.

10 pijanista, 1. kompozicija




 Njegova opera/balet ,Galantna Indija' kom sam dala srednju

 ocenu https://muaria.blogspot.com/2018/11/ova-operabalet.html.


 Žan Filip Ramovoma kompozicija za klavir ,Zov ptica' je

 na ovom audiu izvedena od strane deset pijanista. Ko je

 najbolje odsvirao?



 Emil Giljels (1916-1985) celu kompoziciju odsvirao jasno,

 čisto i ritmično srednjom brzinom.


 Jura Guler (1895-1980) prebrzo odsvirao uvod, ova verzija mi

 deluje tiša i pri završetku prvog dela, čini mi se kao da neke

 note nedostaju.


 Robert Kasadesus (1899-1972) prebrzo odsvirao celu pesmu kao

 da želi što pre završiti sa izvođenjem iste.


 Vilhelm Kempf (1895-1991) je svirao između sporog i srednjeg

 tempa i suptilno se čuju sporedne note. Veoma dobro zvuči 

 njegova verzija.


 Aleksandar Aleksandrov (1883-1946) odsečno, bez nekih

 varijacija gore ili dole po pitanju tonaliteta, u rangu je sa 

 Vilhemovom verzijom.


 Giorgi Cifra (1921-1994) izveo jako čudno i neobično uvod, a

 njegova verzija mi ne budi specijalna osećanja. 


 Džil Kroslend izvela finu verziju i njena verzija mi ubedljivija

 od Giorgijeve i Robertove.


 Marsel Mejer (1897-1958) intezivnije i moćnije odsvirala od

 Džil.


 Pjer Barbize (1922-1990) pokušavao da imitira hitrost zvuka

 cembala pri samom uvodu, al' po mom mišljenju bilo prebrzo, 

 ništa posebno i slabije viđenje ove kompozicije.


 Po mom mišljenju, najslabiji mi bio u ovom slučaju Denis

 Prošajev. Odsvirano tehnički kako treba, ali nisam imala zvuk

 osećajnosti, priče same kompozicije i nije doneo minijaturnu

 inovativnost ovde.



 Verzija 1- 10

 Verzija 2- 8

 Verzija 3- 4

 Verzija 4- 9

 Verzija 5- 9

 Verzija 6- 4

 Verzija 7- 7

 Verzija 8- 9

 Verzija 9- 3

 Verzija 10- 2                                   
                                               

петак, 16. новембар 2018.

Ova opera/balet...




 Žan Filip Ramo (1683- 1764) je bio jedan od najznačajnijih

 francuskih kompozitora i muzičkih teoretičara ere baroka.

 Njegova opera/balet sa prologom i 4 čina ,Galantna Indija' je 

 imala premijeru u Pariskoj

 operi 23. avgusta 1735. Doživela je mlake reakcije od strane

 publike, zbog prikaza žene kao glavnog junaka. 


 Video koji bio uklonjen vremenom
 
 je iz Nacionalne operske kuće u Bordou, snimljen 2014.

 Dirigent Kristof Ruset, koreograf Laura Skoci.



 Prolog

 Heba (boginja mladosti) okuplja svoju pratnju radi učešća na

 svečanosti, a oni kreću da to proslavljaju, uz ples...


 1. čin

 Osman Paša je zaljubljen u svoju robinju Emili, dok ga ona odbija.

 Emili se nada da će je spasiti verenik Valer...


 2. čin

 Španski oficir Karlos je zaljubljen u Inka princezu Fani. On je

 upozorava da pobegnu zajedno, ali se ona boji svojih

 sunarodnika...


 3. čin (postoje dve varijante i obe će biti kratko opisane)

 1. varijanta

 Sultanija Fatima sumnja da je njen suprug Takmas vara sa

 Atalidom...


 2. varijanta

 Princ Takmas je zaljubljen u Zaire, robinju koja pripada nekom

 drugom, iako ima svoju u vidu Fatime...


 4. čin

 Indijanac Adario voli Zimu, kćer poglavice. Adario ima rivale

 u vidu Španca Don Alvara i Francuza Damona...




 U savremenoj adaptaciji

 opere/baleta kod prologa su plesači bili goli (osim Amel Brahim

 Đelul koja glumela Hebu, samo što ispod providne haljine nije

 nosila ništa i uspela odgledati isti.


 Prvobitno, prolog me šoknuo (očekivala sam da će plesači

 nositi trikoe, kao u baletu ,Posvećenje proleću' https://kulturiska.blogspot.com/2017/09/paganski-mitovi-kroz-balet-i-muziku.html),

 ali sam delimično razumela zašto je takav bio (koreografija,

 džinovski minus).


 Kod prologa i sva četiri četiri čina, nalaze se tri simpatične 

 plesačice koje su na žalost imale ružno tragikomične koreografije.


 Prvi čin u Turskoj je dramatično jak, ima poruku i bavi se delom

 događajima na temu migranata. Vitorio Prato (Osman) prelepo

 peva i izgleda, velika šteta što nije glumeo više od jednog čina.



  Drugi čin u Peruu je ljubavno melodramičan gde su odlični

 bili Amel Brahim Đelul (glumi Hebu u prologu), Andres 

 Dahlin (Valer u prvom, Karlos u ovom činu) i Nejtan Berg 

 (Huaskar). Završnica čina bila bukvalno eksplozija.



 Treći čin u Iranu na žalost nema nikakve veze sa originalnom

 pričom i on mi je najslabiji. Ipak, ovaj čin ima dva plusa. 

 1. Što govori da sve žene ovog sveta imaju prava biti šta hoće i

 žive punim plućima.

 2. Glumce: Amel Brahim Đelul (u ovom činu je Fatima), Judit

 van Vanroij (u 1. činu bila Emili, u ovom Atalida), Andres

 Dahlin (u ovom je Takmas).



 Četvrti čin se nalazi u Severnoj Americi, gde na umetnički

 način kritikuje savremene ljude i težnjom da materijalno budu

 bogatiji, a ne duhovno. Posle drugog, ovaj mi je najomiljeniji.

 Tomas Doli (Adario) me oduševio celokupno i evo opet Andresa

 Dahlina (u ovom činu je Damon) koji ovog puta nosio ala Klark

 Kent naočare. Benoat Arnold (Don Alvaro) i Olivera Topalović

 (Zima) su takođe bili odlični, kao njihove kolege.



 Moram priznati da svaka čast plesačima sa prologa i u maloj

 završnici poslednjeg čina, za to treba imati ozbiljnu hrabrost.


 Orkestracija, hor i scenografija spadaju među najbolje po

 pitanju opere/baleta, a kad bi se to ocenjivalo, dala bih desetku.



 Ukoliko volite pozorišna dela koja na razne načine provociraju,

 šokiraju i slično, ovo je za vas. Za one koji ipak vole

 tradicionalno viđenje opere/baleta, molim vas, preskočite istu.


 Što se mene tiče, ova opera/balet će dobiti srednju ocenu.


 Ocena 5