Bohuslav Martinu (1890-1959) je bio češki kompozitor moderne klasične muzike. Oratorijum (na latinskom prostor za molitvu i od latinskog orare-moliti se) ,Ep o Gilgamešu' je radio u periodu 1954-1955, dok premijeru imao 1958. u Nici. Ovu audio varijantu izvela Praška filharmonija sa orkestrom i horom pod dirigentskom palicom Jiria Belohvaleka. Narator je Otakar Brousek, bas Karel Pruša, tenor Jiri Zahradniček, bariton Vasclav Zitek i sopran Marsela Mačotkova.
Ep o Gilgamešu je epska pesma iz drevnog Vavilona i najstarije
poznato književno delo (sačuvano je dvanaest glinenih ploča).
Prva i druga ploča govore o Gilgamešu, sedma, osma i deseta
govore o njegovog prijatelja Enkidua, dvanaesta ploča govori
o Gilgamešovoj molitvi.
Već sam ranije slušala češki jezik na polju klasične muzike
Štepan Rak je rusinski akustični gitarista rođen u Ukrajini i živi u Češkoj. Pet godina predavao u finskom gradu Jiveskilu, a kompozicija ,Češka bajka' je njegova autorska. Sajt http://www.stepanrak.cz/stepan-rak-biography.html.
Štepanova bajka na akustičarsko gitarski način je bolja priča od
nekih pisanih bajki. Kontrasti jesu ekstremni u dve deonice, ali
su snažno i čisto odsvirani.
Ocena 10
Posvetio je kraću kompoziciju svojoj mlađoj koleginici
Sabrini Vlaškalić (1989-2019), koja nastradala u saobraćajnoj
Jan Dismas Zelenka (1679-1745) je bio češki barokni kompozitor. Njegove kompozicije su imale harmoničan ton, a ovde su sonate za dve oboe i fagot. Kontinuo (drugi nazivi obeleženi bas i generalbas) predstavlja vrstu notacije basove deonice koja je dominirala u vreme baroka.
Dismasove sonate su instrumentalno šarenolike, melodične, a
po mom mišljenju bi trebalo iskoristiti njegovu muziku za
Komična opera u 3 čina ,Tajna' od Bedžiha Smetane je imala premijeru 18. septembra 1878. Opera nije bila uspešna kao što se Smetana nadao i bila izvedena još par puta. Operu iz ovog videa su izveli Nacionalni teatar iz Praga, a dirigent je Zbunek Miler.
Pre 20 godina, savetnik Kalina je pitao za ruku Roze Malinove, ali
ga ona na žalost odbi, zbog njegovog ekonomskog statusa.
Vremenom, njegov sin Vit je bio u tajnoj vezi sa ćerkom očevog
rivala Kalinom Blaženkom...
Neobična mi bila mešavina vreme radnje sa modernim (videćete to
u drugom činu). Maria Han (Blaženka) je prelepo pevala, kao i
Pavel Černoh (Vit), Malina (Miloslav Podskalski), Kalina (Roman
Janal), Roza (Katerina Jalovcova).
Mnogo mi bio simpatičan lik pevača Skrivaneka, koga odlično
odlglumeo Jaroslav Brežina.
Prvi čin mi nije bio toliko zanimljiv, sve dok ne dolazi Skrivanek.
Drugi čin ima lepu, dramatičnu priču sa Vitom i Blaženkom, a
kakva je to tajna, saznaćete u ovom činu. Treći čin donosi duplo
iznenađenje.
Više mi se dopala opera ,Poljubac', a post o istoj je na linku
Premijera opere Bedžiha Smetane (1824-1884) je bila 7. novembra 1874. u Pozorištu Provisional u Pragu. Opera je rađena po istoimenom književnom delu Karoline Svetle. U izvođenju iz 2007, orkestarski i horski deo izvode Nacionalni teatar iz Praga, a dirigent je Zbunek Miler. Prevod opere je na engleskom, a uključite taj prevod na ikonicu titlovi. Opera je u 2 čina.
1. čin
Lukaš je oduvek voleo Vendulku, ali su njegovi roditelji bili
protiv te veze. Vremenom, Lukaš postao mladi udovac sa
novorođenčem, a Vendulkin otac Palucki isprva nije želeo
prihvatiti da Lukaš obnovi vezu sa njegovom kći. Ipak, Lukaš
želi samo jedan poljubac od Vendulke, ali ona to ne želi...
2. čin
U dubokoj šumi, banda švercera čeka novu žrtvu. Lukaš žali
što mu je Vendulka nestala, a Tomeš govori Lukašu
da se izvini Vendulki (ta ključna situacija se dešava pred kraj
1. čina)...
Prvi čin traje baš koliko treba. Mimoilaženje stava oko poljupca
na muzički način jeste ovde zanimljiv, a kraj čina je
neočekivana ključna situacija.
Drugi čin po mom mišljenju je bio predugačak. Skratila bih ga
za 10 minuta, otegao mi se muzički uvod u taj čin, a kraj je
iznenađenje.
Dana Durešova (Vendulka) i Tomaš Černi (Lukaš) su u duu i
solo deonicama imali veoma lepe arije. Ludek Vele (Vendulkin
otac Palucki) se kratko pojavljivao, ali njegov bas bariton glas je
efektan. Ivona Škvarova (Vendulkina tetka Martinka) mi u
nekom trenutku zvučala kao gospođa Pufna iz Sunđer Boba, a
ipak mi bila simpatična.
Višak u ovoj priči su mi Roman Janal (Tomeš- Lukašov zet),
Mari Fajtova (Barče- služkinja), Aleš Hendrik (stari švercer) i
Jan Markvart (stražar). Od njih četvoro, Hendrik mi bio
najupečatljiviji.
Češki jezik za operu je neočekivan, a opet zanimljiv za žanr
kao što je opera. Jedini minus jeste taj predugački drugi čin.