Aleksandar Dragaš je hrvatski rok kritičar i novinar, koji napisao
dve monografije o grupi ,Hladno pivo' i pevaču Goranu Baretu.
Ovde će biti reč o delovima njegovih kritika+
recenzija i viđenju rok muzike
u ovom veku koje pisao za Jutarnji list.
Uvod koji dao odličan odgovor na pitanje ,Zašto rok 21.
veka'.
Prvo poglavlje je o stranim rok albumima koji su u prvoj polovini
ovog veka u kom živimo, drugo poglavlje je o kantautorima
(stranim), treće o povratku počecima ovog žanra.
Četvrto poglavlje govorilo o koncertima koje odlazio u
Nemačkoj, Austriji i domovini i tiče se ovog žanra. Mnogo mi se
dopao način pisanja koji je direktan, slikovit i na dobar način
kritikovao svoju državu zašto nisu doveli neke od njegovih
omiljenih rok izvođača (zna se odlično odgovor).
Peto poglavlje je o balkanskim izvođačima koje sam neke od
njih slušala (Edo Majka i Hladno pivo) i odlično što su u ovom
delu dobili ozbiljno kvalitetne kritike (ovde su navedeni albumi
od ovih izvođača koje nisam preslušala i rado ću to učiniti nekom
prilikom).
Šesto poglavlje je posvećeno određenim doajenima ovog žanra koji
su reobnovili svoje karijere na jedinstven način i sedmo, poslednje
poglavlje bilo posvećeno izvođačima koji više nisu tu (neki od
njih su bili njegovi prijatelji, veliki borci da ova muzika ne izumre
u potpunosti).
Dobra vest jeste da će ovaj žanr opstati i ovo delo me podstaklo da
kroz neko vreme preslušam te inostrane kantautore koje Dragaš
pohvalio.
Ocena 10

Нема коментара:
Постави коментар